Volim živit sama. Mislim, nije da volim biti usamljena, al život solo mi skroz odgovara. Svoj komod, svoj mir.
Biti sam i biti usamljen dva su različita pojma.
Usamljena se ne osjećam. Barem ne u Zagrebu. Kad odem doma i zabilježim još jednu subotu u 2006oj godini za još nečiji pir, e onda me to malo baci u depru. Ne samo da me to baci u depru, nego će me ta ovogodišnja đuskanja na «Daj zapleši Linđo», «Otvor ženo kapiju» i ostale pirske poskočice baciti u popriličan trošak. A najave za 2007. su još i gore. Oduvjek sam znala da postoji razlika selo-grad kad je riječ o godinama za ženidbu/udaju, al činjenica je da postoji razlika i Split/Zagreb. Zato se ja u Zagrebu osjećam dobro, mlado. Naravno, neće ni to potrajati vječno. Kad buden vidila da mi ovdje kolegice na poslu razmišljaju o udaji, bit će vrijeme za još jednu seobu. Recimo u New York ;)